Pokret svjetske razine pokrenut je 2015. godine. Pokrenula ga je skupina edukatora s ciljem socijalnog, emocionalnog i kognitivnog razvoja djeteta. Željeli su stvoriti pokret koji bi skrenuo pozornost na vrijednost igre u učenju i potaknuo globalni razgovor o ulozi igre u obrazovanju.
Pokret je stekao podršku edukatora, roditelja i organizacija diljem svijeta te je u njemu ove godine, 5. veljače, sudjelovalo gotovo dva milijuna djece svih kontinenata.
S ponosom možemo kazati da su učiteljice naše škole prepoznale važnost ovog pokreta već na njegovom startu. Naime, učenici razredne nastave II. osnovne škole Varaždin već deset godina obilježavaju Svjetski dan slobodne igre u školi / Global School Play Day.
Misija pokreta
Tijekom Global School Play Daya edukatore se potiče na odvajanje školskog vremena za slobodnu igru bez upotrebe ekrana, bez unaprijed strukturiranih igara i bez usmjeravanja odraslih. Ideja je dopustiti djeci da istražuju svoju kreativnost, vještine rješavanja problema i društvene interakcije u nestrukturiranom i spontanom okruženju.
Zašto na Drugoj obilježavamo Dan nestrukturirane dječje igre u školi?
Zato jer su djetinjstva današnje djece gotovo potpuno organizirana od strane odraslih. Organizirana su unutar nastave, unutar produženog boravka, unutar zadanih obiteljskih aktivnosti, u sklopu odlazaka na izvanškolske aktivnosti, organizirana su u okviru rođendaonica, škola stranih jezika, sportskih škola, organiziran je ples, logoped, ortodont. Organizirano im je djetinjstvo gotovo u cijelosti.
Sve to jest važno, ali i pretjerano.
Djeca trebaju naučiti osmisliti svoje slobodno vrijeme, osmisliti svoje igre, naučiti prihvatiti ideju drugih i izboriti se za svoju ideju. Djeca trebaju znati uključiti se u igru, pozvati na igranje, pričekati na svoj red, prihvatiti poraz.
Oni trebaju imati prostor za razvoj mašte, za stvaranje novih ideja, trebaju se sjetiti pretvoriti blato u kolač, granu u konja, kutiju u šator, igralište u svemirski brod.
Ta će djeca odrasti, a važno je da se kao odrasli znaju organizirati, da znaju stvarati novi svijet, da znaju uvažavati jedni druge, da imaju nove ideje i da ne trebaju navigaciju za svaki svoj korak.
Gdje se to uči? U djetinjstvu, naravno.
Sve su to razlozi zbog kojih učiteljice naše škole već desetu godinu zaredom uključuju učenike mlađih razreda u ovaj pokret koji na globalnoj razini, iz godine u godinu, obuhvaća sve veći broj škola iz sve više zemalja.
Dubravka Kalinić Lebinec
