preskoči na sadržaj

II. Osnovna škola Varaždin

Login
Tražilica
Kalendar
« Listopad 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji

Do polugodišta...
ANKETA
Da li ste zadovoljni sa aplikacijom eDnevnik ?



Brojač posjeta

free hit counter
hit counter

Oglasna ploča
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka
 

 

„U suvremenom svijetu čitanje je vještina koja je nužna za opstanak. Ali ta vještina nije posljedica biološkoga, nego kulturnog razvoja čovjeka. Zato čovjek nema posebnu „čitačku sposobnost“, kao što ima primjerice, sposobnost govora… Usvajanje vještina čitanja najvažniji je zadatak djeteta u početnom školovanju i svladavanje tog zadatka otvara mu put za gotovo sve kasnije učenje. …knjige su važan izvor uživanja u priči, zapletu, ljepoti riječi i slika. Svakodnevno čitanje priča djetetu omogućit će mu da to spozna i da traženje takvog užitka postane njegova stalna potreba. Najbolje je čitanje priča koje se odvija uz osjećaj povezanosti, topline i zajedničkog uživanja u priči… najprije se čitaju slikovnice jednostavnog sadržaja, jasnih slika i s jednim ili dva glavna lika. Ozračje čitanja priče treba biti opušteno, ugodno, toplo, a roditelj smiren i opušten, a ne nestrpljiv i napet. Ako pritom čita mirnim i ugodnim glasom obgrlivši dijete, dijete će osjećati snažnu ugodu zajedničke aktivnosti, koju ne će željeti prekinuti. Suprotno, ako dijete osjeća žurbu i napetost roditelja, čitanje kao obavljanje dužnosti, ne će uživati u čitanju i nastojat će prekinuti čitanje… Dugotrajnim održavanjem „svetog običaja“ zajedničkog čitanja s roditeljima dijete će naučiti da je čitanje redovna, svakodnevna aktivnost, koja je važna, korisna i zabavna.  Opisano zajedničko čitanje slikovnica razvija u djeteta ljubav prema knjizi i čitanju, ali i djetetove govorne sposobnosti… Dijete živi u ozračju u kojemu sve primjećuje i nastoji oponašati. Ono će oponašati roditelje kad čitaju i uočit će kada roditelji razgovaraju o onomu što su pročitali, žive s knjigama, posuđuju i donose knjige iz knjižnice, postupaju s knjigama s poštovanjem i ljubavlju. Ono će mnogo lakše i brže razumjeti važnost i smisao čitanja ako je okruženo odraslima koji se redovito služe različitim tiskanim materijalom… Prestaje li briga roditelja za djetetov razvoj kao čitatelja kad dijete uđe u školu? Mnogi roditelji tako misle… Međutim, upravo je suprotno. Brže i kvalitetnije stječu čitačke vještine ona djeca čiji roditelji nastavljaju s brigom za njihov čitački razvoj i kad ona krenu u školu…. bitno je da roditelji čitaju djetetu, slušaju dijete kad čita, često čitaju zajedno s djetetom, pričaju priče i razgovaraju o pričama. Glasno čitanje djeteta i duljina vremena koju ono provodi s knjigama najvažniji su čimbenici kasnijega školskog uspjeha… škola nije čarobno mjesto gdje će se dijete čarobnim štapićem pretvoriti iz nečitača u čitača.“ Citirano iz knjige Igrom do čitanja Mire Čudina-Obradović

Imam potrebu roditeljima prenijeti sljedeću poruku.

Dobro razvijena tehnika čitanja preduvjet je za kvalitetno usvajanje svih vrsta pismenosti, a samo učenici koji kvalitetno usvoje različite vrste pismenosti moći će izgraditi uspješnu profesionalnu karijeru te biti zadovoljni u osobnom životu. U globaliziranom svijetu u kojem vlada velika konkurencija, u kojem će živjeti naša djeca, bit će potrebno stalno obnavljati svoje znanje, stalno učiti tijekom cijelog svog radnog vijeka, ne samo da bi se napredovalo, već da bi se moglo zadržati svoje radno mjesto. Dobro razvijena tehnika čitanja ključna je kompetencija za usvajanje svih drugih znanja, ključna je za proces cjeloživotnog učenja.

Zapazili smo kako kod učenika u trećem i četvrtom razredu zanimanje za čitanje naglo opada. Dijete kojemu se to dogodi, čitanju posvećuje sve manje vrjemena, popušta mu koncentracija, prestaje s obogaćivanjem rječnika, a u višim razredima ima velikih poteškoća u učenju. Kako bismo to spriječili, kako bismo održali i povećali djetetovo zanimanje za čitanje, osmislili smo projekt čitanja nelektirnih knjiga u obitelji - u kojem možda i vi sudjelujete.  Primijetili smo da vlada općenito negativni odnos prema lektirnim naslovima, zato smo u ovom projektu izbjegli čitanje lektire – ali smo uvjereni da za odbojnost nisu krivi samo lektirni naslovi, jer ih ima mnogo dobrih i djeci zanimljivih, no taj problem ostavljamo drugima.

Djeca koju su roditelji gurali pred televizore da bi imali mir od djece, ili zajedno s njima gledali za djecu neprimjereni program, često imaju poteškoće s čitanjem i usvajanjem drugih jezičnih sposobnosti. Zato vas potičemo da i nakon naprtnjače nastavite provoditi dio slobodnog vremena s knjigom, zajedno cijela obitelj.

Za aktivnost knjižne naprtnjače u koju se stavi nekoliko zanimljivih knjiga za cijelu obitelj čuo sam već prije dosta godina, a neposredni poticaj da taj projekt provedem u svojoj školi dobio sam na Kongresu slovenskih školskih knjižničara 2008. godine, gdje ga je predstavila kolegica Marjanca Ajša Vižintin. Predložio sam svim svojim kolegicama, razrednicama razredne nastave od drugog do četvrtog razreda provedbu takvog projekta u našoj školi. Ponudu je prihvatila kolegica Renata Maltar-Novak. Projekt smo proveli u školskoj godini 2008./09., kad su učenici bili u trećem, te iduće školske godine 2009./10., kad su učenici bili u četvrtom razredu. Učenici i roditelji su bili izuzetno zadovoljni, u trećem razredu više, a u četvrtom je došlo do malog zasićenja pa je zadovoljstvo bilo manje.

Pripremili smo knjižničnu naprtnjaču s 8 zanimljivih knjiga iz različitih područja. Neke su knjige namijenjene roditeljima, neke djeci, a neke za zajedničko čitanje. Svakog petka jedno dijete ponese knjižničnu naprtnjaču s knjigama kući, a iduće srijede vratiti ju u školu.

Svi ukućani trebaju sa zanimanjem razgledati knjige i odrediti si svaki dan tih nekoliko dana barem 15 minuta, poželjno 30 ili više, za čitanje – bilo zajedničko (jedan čita na glas, a ostali ga slušaju), bilo skupno (svi čitaju istodobno različite knjige u tišini), bilo u isto vrijeme svi ili svatko kad mu odgovara ili na bilo koji drugi način – važno je jedino da svi članovi obitelji tih dana čitaju i porazgovaraju o pročitanomu. Nakon pročitanih odlomaka treba ih prokomentirati, pokušavajući skrenuti pozornost na zanimljive i vrijedne dijelove. Kako će se čitati pojedina knjiga, ovisi i o vrsti knjige.

Svoje dojmove i zanimljivosti treba zapisati u bilježnicu dojmova prema priloženim uputama.

U srijedu, kad dijete donese knjižničnu naprtnjaču u školu, ispričat će najljepše doživljaje tijekom proteklih dana kad su svi u obitelji čitali knjige iz naprtnjače. Na taj način potaknut će i ostale učenike na čitanje, odnosno na izgradnju pozitivnog odnosa prema čitanju. Istodobno na izuzetno prikladan način uvježbava se javnom nastupu.

Izborom različitih knjiga u knjižničnoj naprtnjači skrećemo pozornost učenicima i podsjećamo roditelje da se u knjižnicama nalazi mnoštvo knjiga iz različitih područja, a ne samo onih za čitanje obvezne lektire. To je jedan od postupaka kojima se bavimo u školskoj knjižnici u nastojanju izgradnje učenika kao samostalnog korisnika knjižnice koji se snalazi u knjižničnom prostoru, samostalno pretražuje i pronalazi knjižničnu građu te izgrađuje kritički odnos prema informacijama dostupnima na internetu, to jest svladava tehnike njihovog pronalaženja, odabira, vrjednovanja i funkcionalne uporabe.

Veliko zadovoljstvo roditelja i učenika potaknulo me je da projekt provedemo masovno u Hrvatskoj. Kako je prvi korak ujedno i najteži, kako bismo što lakše probili led i potaknuli učiteljice i roditelje na sudjelovanje u ovakvom projektu, u sklopu Hrvatske mreže školskih knjižničara u školskoj godini 2011./12. pokrenuli smo projekt na nacionalnoj razini. Nazvali smo ga „Čitamo mi, u obitelji svi“ te pozvali na suradnju sve školske knjižničare iz osnovnih škola. Želju za provedbom projekta izrazili su knjižničari iz 166 škola, a u provedbu se je uspjelo uključiti 125 škola. Većina onih koji se nisu uključili, odustali su zbog toga što županijski i gradski uredi za školstvo, kao i ravnatelji škola nisu imali razumijevanja za kupnju knjiga za projekt. Javili smo se na natječaj MZOŠ-a i projekt nam je bio odobren, ali u manjem iznosu od traženog, tako da smo od dobivenog novca mogli za prijavljene škole kupiti naprtnjaču i 1 knjigu, a ostalih 7 knjiga trebala je platiti škola, osnivač ili sami roditelji.

Svi detalji o projektu dostupni su na mrežnoj adresi: www.knjiznicari.hr/ruksak.

Vjerujem da ste uz knjižničnu naprtnjaču proveli ugode trenutke u svojoj obitelji, a ako naprtnjača tek treba doći, želim vam da vam druženje s njom protekne u pozitivnom ozračju.

 

preskoči na navigaciju